Srednji vijek
Nije poznato vrijeme nastanka naselja, no pretpostavlja se da je nastalo još u doba rimske vladavine, o čemu svjedoče villa rustica na Barbiru, ostatci starog rimskog vodovoda ("Vilinski zid"), a na više mjesta u selu ima ostataka rimskih građevina i grobova.
O kontinuitetu života u Sukošanu svjedoče ostaci pleterne ornamentike, karakteristične za hrvatsku predromaničku crkvenu umjetnost, ugrađeni u kasnije građevine.
Kada su se posve smirile seobe naroda, Sukošan je u teritorijalno-političkom pogledu pripadao Dalmatinskoj Hrvatskoj, i to župi Sidraga. U vrijeme mletačkog zauzimanja grada Zadra i zadarskih pobuna, Sukošan je, kao zemljište, pripadao zadarskom gradskom ageru, odnosno kasnije užem gradskom kopnenom distriktu, te je narednih stoljeća dijelio sudbinu grada Zadra.
Unutar mjesta nalazi se župna crkva svetog Kasijana s detaljima romanike i baroka koja u ovom obliku potječe iz 17. stoljeća, ali mnogo skromnija postojala je i znatno prije prvog pisanog spomena Sukošana.
Sukošan se prvi put spominje u ispravi od 24. srpnja 1289. godine kada je sklopljen jedan ugovor o prodaji zemljišta u mjestu Sanctus Casianus. Mjestu je ime nastalo po titularu mjesne crkve, svetom Kasijanu Imolskom. U kasnijim izvorima na talijanskom jeziku Sukošan se spominje kao San Cassiano.
U razdoblju od 13. do 15. stoljeća pučanstvo Sukošana se, pored zemljoradnje, stočarstva i ribolova, bavilo i proizvodnjom morske soli, no sukošanske solane je zacijelo uništila mletačka vlast sredinom 15. stoljeća.
Borbe s Turcima
U doba turskih provala na zadarsko područje u drugoj polovini 15. stoljeća, godine 1469. podignut je obrambeni zid oko Sukošana, te su se u Sukošan sklanjali stanovnici okolnih sela. O sukošanskoj povijesti i danas svjedoče i Gornja vrata koja su ostaci obrambenih zidina podignutih od strane Mletaka između 1468. i 1470. godine.
Usred sukošanske uvale nalaze se ostaci ljetnikovca zadarske nadbiskupije, "Palac", izgrađenog na zahtjev zadarskog nadbiskupa Mathea Valaressa 1470., a koji je također u više navrata poslužio za zaštitu Sukošanaca od turskih napada.
O učestalosti turskih napada svjedoči i podatak da su 29. svibnja 1482. godine župnici s teritorija zadarske nadbiskupije i ninske biskupije pokušali od Mletaka isposlovati oslobođenje lokalnog stanovništva od plaćanja desetine zbog stalnih provala Turaka. Među župnicima iz zadarske nadbiskupije bio je i župnik Sukošana.
U tim teškim danima i Sukošan je prolazio svoju kalvariju, i dio njegovih ljudi je završio u ropstvu, a i samo je selo bilo u više navrata pljačkano i pustošeno, tako da 1527. u njemu ima samo 130 stanovnika, a okolna sela su potpuno napuštena. Velik broj stanovnika sukošanskog kraja se preselio na obližnje otoke, pa i dalje, u Istru i Italiju.
Izvan mjesta Sukošana, nalazi se još uvijek crkvica svetog Martina koja datira iz 1387. godine, župna crkva srednjovjekovnog sela Prljana koje je potpuno uništeno već u prvim naletima Turaka na zadarsko područje, kao i tadašnje selo Mokro u blizini turske utvrde Vrčevo.
Od 1631. Sukošanci su se zalijetali duboko u tursku pozadinu i tamo nanosili znatne štete, a najveći podvig su napravili 1648. kada su provalili čak u Bosnu, gdje su napravili Turcima veliku štetu i ubili nekoliko stotina ljudi.
Domovinski rat
Početkom Domovinskog rata, dana 18. rujna 1991. mještani Sukošana i Debeljaka, hrvatski bojovnici i redarstvenici, gotovo goloruki, spriječili su tenkovski prodor agresora na prilazu Sukošanu i Debeljaku, i time onemogućili agresorski pokušaj presjecanja Hrvatske. U svibnju 1992. vojno-redarstvenom operacijom Jaguar oslobođeno je brdo Križ, kada je okupatorska vojska pretrpjela prve velike gubitke na zadarskom području, a operacijom Maslenica u siječnju 1993. je oslobođena i Zračna luka Zadar, posljednji okupirani dio općine.
Iz Sukošana je, po službenoj evidenciji, tijekom Domovinskog rata smrtno stradalo 10 hrvatskih bojovnika (Ivan Krešan, Tomislav Franić, Marijan Grdović, Milan Braco Mrdalj, Mladen Veleslavić, Mate Torbarina, Davor Kore Grginović, Dragan Krešan, Marin Čirjak i Ivica Pavić) i dva civila (Lenka Keran i Joso Dević Zin). Poginulo je i 6 bojovnika iz Debeljaka (Mladen Strenja, Marin Jerak, Šime Smolić, Dubravko Torbarina, Ivica Smolić, Darko Torbarina) i jedan iz Gorice (Milan Perić), a Milorad Torbarina iz Debeljaka je bio prva civilna žrtva rata na zadarskom području.
Dan općine
Dan općine Sukošan i Dan obrane Sukošana i Debeljaka obilježava se 18. rujna, u spomen na dan kad su 1991. godine mještani, hrvatski bojovnici i redarstvenici spriječili prodor agresora iz pravca aerobaze Zemunik na Jadransku magistralu.
Svetac zaštitnik
Svetac zaštitnik Sukošana, po kojem je Sukošan i dobio ime, je Sveti Kasijan Imolski čiji se blagdan slavi 13. kolovoza. Sveti Kasijan (lat. Sanctus Cassianus, tal. San Cassiano) (oko 240. - 304.) bio je, prema kršćanskoj predaji, liječnik u Rimu, biskup u južnom Tirolu i učitelj i mučenik u Imoli. Svetac zaštitnik je učitelja, župnih činovnika i stenografa.
